Članak 46. – Raspored radnog vremena

Zakon o radu („Narodne novine“ br. 149/09) kao opći propis koji regulira radne odnose u Republici Hrvatskoj nema odredaba o institutu dvokratnog radnog vremena. Međutim, odredbom članka 46. stavka 1. Zakona je propisano da ako dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, tada o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.

Nadalje, o rasporedu ili promjeni radnog vremena poslodavac mora radnike obavijestiti najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada. Prilikom određivanja dvokratnog radnog vremena važno je, među inim, voditi brigu ne samo o tjednim radnim satima, već i o odredbi članka 53. Zakona prema kojoj tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od dvanaest sati neprekidno.

KLASA: 110-01/10-01/34, URBROJ: 526-08-01-01/5-10-2, od 5. veljače 2010.

___________________________________

U svezi Vašega upita o primjeni čl. 46. st. 3., 4. i 5. Zakona o radu („NN“ broj 149/09, dalje kao: ZOR), podsjećamo da je institutom rasporeda radnog vremena iz spomenute odredbe omogućeno da u procesu rada organiziranom u smjenskom radu, puno ili nepuno radno vrijeme radnika ne mora biti raspoređeno u jednakom trajanju svakog tjedna. U tom se slučaju puno ili nepuno radno vrijeme utvrđuje kao prosječno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja koje ne može biti duže od četiri mjeseca tj. raspored radnog vremena može se urediti drukčije unutar radnih dana radnog tjedna ili unutar dnevnog ili tjednog radnog vremena, uz ograničenje trajanja tjednog radnog vremena koje tada ne može biti duže od četrdeset osam sati, niti odstupanje od punog odnosno nepunog radnog vremena smiju iznositi više od dvanaest sati mjesečno (u važećem Zakonu je 24 sata mjesečno – napomena priređivača) (dakle ne bi bilo moguće kako predlažete „prenositi“ sate iz jednog četveromjesečnog razdoblja u slijedeće četveromjesečno razdoblje).

Nadalje, iz spomenute odredbe ZOR-a slijedi da se u slučaju kada je po isteku spomenutog razdoblja od četiri mjeseca, prosječno tjedno radno vrijeme bilo duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, rad duži od punog, odnosno nepunog radnog vremena smatra prekovremenim radom. Pri tome svakako treba naglasiti i obvezu poslodavca da prilikom utvrđivanja rasporeda radnog vremena mora voditi računa o obvezi da radniku omogući korištenje propisanih odmora u neprekinutom trajanju.

No, iz opisanih činjenica u Vašem upitu čini se da nije posrijedi prekovremeni rad, budući smo mišljenja da se radniku u danima u kojima je na bolovanju, na godišnjem odmoru ili plaćenom dopustu u odgovarajuće stupce evidencije radnog vremena („sati bolovanja“; „sati godišnjeg odmora“ ili „sati plaćenog dopusta“) upisuje onoliko sati koliko bi radnik toga dana po rasporedu radnog vremena, utvrđenog sukladno čl. 46. ZOR-a, trebao raditi da nije bio na bolovanju, godišnjem odmoru ili plaćenom dopustu.

Prema našim saznanjima i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kod refundiranja naknade bolovanja za razdoblje koje njih tereti, „priznaje“ naknadu prema satima koje je radnik po rasporedu radnog vremena trebao raditi da nije bio na bolovanju.

KLASA: 110-01/10-01/436, URBROJ: 526-08-01/1-10-2, od 05. studenoga 2010.

___________________________________

Institutom rasporeda radnog vremena iz odredbe članka 46. Zakona o radu (NN br. 149/09) omogućeno je da u procesu rada organiziranom u smjenskom radu, puno ili nepuno radno vrijeme radnika ne mora biti raspoređeno u jednakom trajanju svakog tjedna. U tom se slučaju puno ili nepuno radno vrijeme utvrđuje kao prosječno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja koje ne može biti duže od četiri mjeseca. Time se omogućuje da se zbog nagle promjene obima posla, promjene dijela poslovanja ili zbog bilo kojeg drugog objektivno uzrokovanog razloga, raspored radnog vremena može urediti drukčije unutar radnih dana radnog tjedna ili unutar dnevnog ili tjednog radnog vremena, uz ograničenje da tjedno radno vrijeme nikada ne može biti duže od četrdeset osam sati, a odstupanja od punog odnosno nepunog radnog vremena ne smiju iznositi više od dvanaest sati mjesečno.(u važećem Zakonu je dvadeset četiri sata mjesečno – napomena priređivača) Pri tome svakako treba naglasiti i obvezu poslodavca da prilikom utvrđivanja rasporeda radnog vremena mora voditi računa o obvezi da radniku omogući korištenje propisanih odmora u neprekinutom trajanju.

KLASA: 110-01/10-01/48, URBROJ: 526-08-01-01/1-10-2, od 03. ožujka 2010.

___________________________________

Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 i 61/11, nastavno: ZOR) propisano je da ako dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, tada o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom. Sukladno navedenome, poslodavac je dužan pridržavati se obveza koje je preuzeo sklapanjem kolektivnog ugovora, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovora o radu.

Poslodavac, sukladno stavku 2. istog članka, mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed osim u slučaju hitnog prekovremenog rada. U situaciji kada poslodavac pozove radnika hitno na rad zbog iznenadnog bolovanja drugog radnika, mišljenja smo da se u tom slučaju radi o iznimci kada poslodavac pri organizaciji radnog vremena ne mora poštivati rok prema kojem mora radnika obavijestiti o rasporedu radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed. Ako bi po izmijenjenom rasporedu radnog vremena radnik radio duže od ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu, te bi ostvario pravo na naknadu za odrađene sate prekovremenog rada. Pri tom, treba naglasiti i obvezu poslodavca da prilikom utvrđivanja rasporeda radnog vremena uvijek radniku osigura pravo na dnevni i tjedni odmor u neprekidnom trajanju koje propisuje ZOR.

Službeno, 20. rujna 2011.

___________________________________

Sukladno odredbi članka 46. stavka 1. ZOR-a, ako dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac. Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada. Radnik je dužan pridržavati se rasporeda radnog vremena koji je poslodavac utvrdio svojom pisanom odlukom. Raspored radnog vremena svakog radnika poslodavac je dužan organizirati na način da je isti u skladu s odredbama ZOR-a, ali i kolektivnog ugovora, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovora o radu. Pri tome je poslodavac dužan prilagoditi organizaciju rada radniku na način da vodi osobitu brigu o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima te o potrebnim odmorima na koje radnik ima pravo.

Sukladno odredbi članka 53. stavka 1. ZOR-a radniku mora biti osigurano pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, a prema odredbi članka 54. stavka 1. ZOR-a i pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 53. ZOR-a.

Službeno, 4. travnja 2012.

___________________________________

U slučaju mirovanja radnog odnosa ne dolazi do prestanka radnog odnosa kod poslodavca, već isti i dalje traje, te se i „mirovanje radnog odnosa uračunava u neprekidno trajanje radnog odnosa“ (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1671/1999-2, od 10. svibnja 2001. godine). U tom slučaju se, radi ostvarivanja pojedinih prava, razdoblje u kojem radni odnos radnika miruje ne uračunava u ukupno trajanje radnog odnosa. Prema tome, u razdoblje neprekidnog radnog staža uzet će se u obzir vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca prije mirovanja, te razdoblje provedeno kod istog poslodavca nakon što je mirovanje prestalo.

KLASA: 110-01/12-01/152, URBROJ: 524-08-01-01/5-12-2, od 10. travnja 2012.

___________________________________

Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 i 61/11, nastavno: ZOR) ukoliko dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, tada o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom. Sukladno navedenome, poslodavac je dužan pridržavati se obveza koje je preuzeo sklapanjem kolektivnog ugovora, sporazuma  sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovora o radu.

Ukoliko su pri određivanju rasporeda radnog vremena primijenjene sve odredbe ZOR-a koje se odnose na stanku, dnevni odmor, tjedni odmor i slično, ali i sve preuzete obveze, mišljenja smo kako nema zapreke za određivanjem radnog vremena na način opisan u Vašem primjeru. U procesu rada organiziranom u smjenama, puno ili nepuno radno vrijeme radnika ne mora biti raspoređeno u jednakom trajanju svakog tjedna. U tom se slučaju puno ili nepuno radno vrijeme utvrđuje kao prosječno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja  koje ne može biti duže od četiri mjeseca, tj. raspored radnog vremena može se urediti drukčije unutar radnih dana radnog tjedna ili unutar dnevnog ili tjednog radnog vremena, uz ograničenje trajanja tjednog radnog vremena koje tada ne može biti duže od četrdeset osam sati, niti odstupanje od punog odnosno nepunog radnog vremena smije iznositi više od dvadeset četiri sata mjesečno.

Iz Vašeg upita nije u potpunosti jasno rade li radnici na dane blagdana samo u slučaju nekih izvanrednih događaja izvan utvrđenog radnog vremena ili je riječ o redovitom, uobičajenom rasporedu radnog vremena.

Ako blagdan pada u dan kada bi radnik prema rasporedu radnog vremena trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima sukladno članku 86. ZOR-a pravo na povećanu plaću za rad blagdanom.

ZOR ne utvrđuje visinu povećanja plaće, već se povećanje iste za rad na dane blagdana utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Međutim, ako je riječ o izvanrednom događaju kada poslodavac pozove radnika hitno na rad i ako bi po izmijenjenom rasporedu radnog vremena radnik u promatranom razdoblju radio duže od ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu, te bi ostvario pravo na naknadu za odrađene sate prekovremenog rada. Iz odredbe članka 46. stavka 5. ZOR-a slijedi da se u slučaju kada je po isteku spomenutog razdoblja od četiri mjeseca, prosječno tjedno radno vrijeme bilo duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, rad duži od tog vremena smatra se prekovremenim radom.

KLASA: 110-01/12-01/33, URBROJ: 524-08-01-01/5-12-2, od 3. siječnja 2012.