Članak 67. TKU

NAČELA ZA PRIMJENU ČLANKA 67. TKU-a

Zbog velikog broja upita vezanih uz članak 67. TKU-a Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a radi jednostavnije primjene prava, na sjednici održanoj 3. prosinca 2014. godine utvrdilo je načela primjene odredbi članka 67. TKU-a.

MJESNI PRIJEVOZ

  1. ORGANIZIRAN I KORISTI SE – KARTA

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla , a zaposlenik koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja koristi mjesni javni prijevoz  za dolazak na posao i odlazak s posla ima pravo na godišnju odnosno mjesečnu kartu.

  1. ORGANIZIRAN A NE KORISTI SE – CIJENA KARTE UMANJENA ZA 25%

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla a zaposlenik koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja ne koristi mjesni javni prijevoz, naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada (puna cijena mjesečne karte) umanjuje za 25%.

  1. ORGANIZIRAN ALI NE OMOGUĆAVA REDOVITI DOLAZAK – CIJENA MJESEČNE KARTE

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza koji je u tom mjestu organiziran.

  1. PRIJEVOZ UOPĆE NIJE ORGANIZIRAN – CIJENA KARTE NAJBLIŽEG MJESTA ILI O,75 KN AKO JE TO ZA POSLODAVCA POVOLJNIJ

Ako mjesni javni prijevoz uopće nije organiziran zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje mu se naknada u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.

MEĐUMJESNI PRIJEVOZ

  1. ORGANIZIRAN I KORISTI SE – KARTA

Ako je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla , zaposleniku koji koristi međumjesni javni prijevoz  za dolazak na posao i odlazak s posla nadoknađuju se troškovi međumjesnog prijevoza u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada.

  1. ORGANIZIRAN A NE KORISTI SE – CIJENA MJESEČNE KARTE ILI 0,75 KN, AKO JE POVOLJNIJE ZA POSLODAVCA

Ako je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a zaposlenik ne koristi međumjesni javni prijevoz  za dolazak na posao i odlazak s posla poslodavac može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru.

  1. ORGANIZIRAN A NE OMOGUĆAVA REDOVITI DOLAZAK – CIJENA MJESEČNE KARTE

U slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Obveza radnika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.

  1. PRIJEVOZ UOPĆE NIJE ORGANIZIRAN – 0,75 KN PO KM

Ako uopće nije organiziran međumjesni prijevoz  poslodavac će isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru.

 


Tumačenja članka 67.:

MJESNI PRIJEVOZ

Tumačenje broj 23/67 od 13. ožujka 2013.

Udaljenost od adrese rada do adrese stanovanja iz čl. 67. st. 4. TKU-a, računa se u jednom smjeru a naknada se isplaćuje za oba smjera.

Tumačenje broj 25/67 od 27. ožujka 2013.

Ako kriterij redovitog dolaska na posao u smislu čl. 67. st. 18. TKU-a nije ispunjen odnosno ako je vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza duže od 30 minuta zaposleniku će se nadoknaditi troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.

Tumačenje broj 26/67 od 27. ožujka 2013.

Ako je mjesni javni prijevoz u gradu (Zagreb) organiziran i moguće je kupiti mjesečnu kartu, ali on ne omogućuje zaposlenicima redovit dolazak na posao i odlazak s posla (neorganizirani prijevoz prema stavku 18. članka 67. TKU-a), troškove prijevoza treba nadoknaditi u visini cijene mjesečne karte tog grada u punom iznosu.

Tumačenje broj 34/67 od 17. travnja 2013.

Osoba oštećena sluha ne ostvaruje pravo povoljnosti sukladno čl. 67. st. 17. TKU-a. Navedena odredba odnosi se samo na zaposlenike sa tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe.

Zaposleniku se nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavaca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

Tumačenje br. 90/14 od 30. rujna 2014.

Naknada za trošak prijevoza – osoba sa stopostotnim invaliditetom uglavnom koristi i druge oblike prijevoza, javni prijevoz i taxi vozilo.  Na koju vrstu naknade za trošak prijevoza ima pravo?

Članak 67. stavak 1. TKU propisuje da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Pri tome se misli na organizirani javni prijevoz za invalide ukoliko postoji, a ako ne onda na cijenu karte u visini troška javnog prijevoza. Ovdje je potrebno napomenuti kako zaposlenik ima pravo na naknadu troška prijevoza od dana stupanja na snagu odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora.

Tumačenje br. 94/14 od 16. listopada 2014.

U Varaždinu je organiziran mjesni prijevoz. Nitko od zaposlenika ne koristi taj javni prijevoz, već na posao dolaze automobilima. Taj isti prijevoz pokriva i prigradska naselja Gojanec, Jalkovec, Poljanu, Črnec, Hrašćica i Kučan marof. S tih prigradskih mjesta zaposlenici dolaze na posao automobilom. Ta prigradska mjesta spadaju pod Grad (Općinu) Varaždin, a udaljena su od 2 do 7 km. Na koji način isplaćivati naknadu troškova prijevoza zaposlenicima koji stanuju na području grada, a na koji način zaposlenicima koji stanuju u navedenim prigradskim mjestima?

U oba slučaja radi se o mjesnom prijevozu.

Kada je mjesni javni prijevoz organiziran, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja, a ne koristi mjesni javni prijevoz koji mu inače omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, naknada troškova prijevoza isplaćuje se tako da se mjesečna naknada umanjuje za 25%.

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza koji je u tom mjestu organiziran.

Tumačenje br. 97/14 od 5. studenoga 2014.

Osoba koja je udaljena od mjesta rada 2,2 km i ima organizirani javni prijevoz koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ima pravo na punu cijenu karte.

S druge strane osoba koja je udaljena 25 km od mjesta rada i nema u mjestu stanovanja organiziran javni prijevoz, jer se radi o malenom selu koje ima prvu stanicu javnog prijevoza udaljenu 2,5 km od mjesta stanovanja, prisiljena je koristiti osobni automobil , te će prema tom kriteriju primiti naknadu u iznosu od 700,00 kuna.

Ljudi su ogorčeni. Velika nepravda. U znatno povoljnijem su položaju zaposlenici koji su na manjoj udaljenosti od mjesta rada i koji pukom slučajnošću i sreći žive u mjestu kroz koje je organiziran javni prijevoz. Ispada da su ljudi kažnjeni zato što žive u selu koje nema organiziran javni prijevoz.

Povjerenstvo za tumačenje TKU-a samo tumači pojedine odredbe, a ne može ih mijenjati.

Tumačenje br. 98/14 od 5. studenoga 2014.

Jedna radnica stanuje u mjestu rada i ima manje od 2 km do mjesta rada. Druga radnica ima od mjesta stanovanja do prve stanice međumjesnog prijevoza manje od 2 km. Obje radnice imaju rješenje HZMO o utvrđenom tjelesnom oštećenju od 80%. Da li radnice imaju pravo na mjesni prijevoz sukladno točki 17. TKU-a? Ako imaju da li isto ostvaruju od početka primjene TKU koji je na snazi od 12. prosinca 2012. godine ?

Činjenica postojanja tjelesnog oštećenja od 80%, ako se ne radi o oštećenju donjih ekstremiteta, odnosno ako nije u pitanju slijepa osoba, ne dovodi do isključenja ograničenja iz stavka 4. članka 67. Dakle, da bi zaposlenik ostvario pravo na naknadu putnih troškova iako ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, mora imati tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta ili biti slijepa osoba.)

Tumačenje br. 100/14 od 5. studenoga 2014.

Zaposlenik radi u tri škole. Od adrese stanovanja do adrese rada ( bilo koje od tri škole) radnik ima manje od 2 km. Međutim, od jedne škole do druge ima više od 2 km, pa kada tijekom jednog dana mora od adrese stanovanja do druge ili treće škole prijeći više od 2 km- da li ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza?

Stavkom 4. članka 67. određeno je da zaposlenik, da bi ostvario naknadu za trošak prijevoza mora imati više od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada. Budući zaposlenik do bilo koje od tri škole na kojima radi ima manje od dva kilometra – nema pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza.

MEĐUMJESNI PRIJEVOZ

Tumačenje broj 3/67 od 6. veljače 2013.

U slučaju kada jetemeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Obveza radnika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.

Tumačenje broj 13/67 od 27. veljače 2013. je izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. te glasi:

U slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Obveza radnika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.

Odredba članka 67. stavak 6. TKU-a ne predviđa mogućnost kombiniranja naknade troškova javnog prijevoza i naknade po prijeđenom kilometru.

Odredba članka 67. stavka 17. TKU-a ne može se primjenjivati na zaposlenika koji ima cerebralnu paralizu jer se navedena odredba odnosi samo na zaposlenike s tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe.

Potvrda o mjesečnoj cijeni karte nije dokaz iz članka 67. stavka 11. TKU-a

Tumačenje broj 17/67 od 27. veljače 2013. je izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. te glasi:

Nadležni ministar može odbiti donošenje posebne odluke o utvrđivanju naknade troškova prijevoza u visini 0,65 kn po kilometru.

U slučajevima u kojima ocijeni da su ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 8. TKU-a, nadležni ministar donijet će posebnu odluku kojom će zaposleniku utvrditi naknadu troškova prijevoza u visini 0.65 kn po kilometru za cijelu relaciju od mjesta stanovanja do mjesta rada.

Tumačenje broj 18/67 od 27. veljače 2013.                                                            

Ako zaposlenik od adrese stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza, odnosno od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ima manje od 2 kilometra, ostvaruje samo pravo na međumjesni prijevoz.

Tumačenje broj 21/67 od 13. ožujka 2013. je izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. te glasi:

Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla u međumjesnom prijevozu koristi osobni automobil ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.

Tumačenje broj 24/67 od 13. ožujka 2013.

Temeljni kolektivni ugovor ne predviđa mogućnost naknade troškova međumjesnog prijevoza u visini mjesečne karte umanjene za 25%.

Tumačenje broj 27/67 od 27. ožujka 2013.

Ako zaposlenik traži da mu se za organizirani i redoviti međumjesni prijevoz isplaćuje naknada sukladno odredbama članka 67. st. 6. TKU-a (0.75 kn/km), odnosno ne želi da mu se plaća karta za organizirani prijevoz, a što je nepovoljnije za poslodavaca, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini cijene karte za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza, te u tom slučaju nije potrebno predočenje računa.

Tumačenje broj 29/67 od 27. ožujka 2013.

Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu međumjesnog prijevoza iz čl. 67. st. 6. i 8. TKU-a, naknada troškova će se obračunati s obzirom na broj dolazaka na posao.

Tumačenje br. 96/14 od 16. listopada 2014.

Međumjesni prijevoz organiziran je na način da od polazne stanice do stanice u mjestu rada zaposlenik treba nekoliko puta presjedati. Koji troškovi se zaposleniku nadoknađuju u slučaju da tako organiziran prijevoz zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla?

Sukladno tumačenju broj 3/67  u slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Analogno, u slučaju da je međumjesni prijevoz organiziran na način da bi zaposlenik trebao nekoliko puta presjedati, naknada troškova međumjesnog prijevoza isplatiti će se u visini zbroja cijena karata za cijelu relaciju. Obveza zaposlenika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnijih prijevoznih karata.

Tumačenje br. 99/14 od 5. studenoga 2014.

Kako isplatiti prijevoz zaposleniku koji radi na dvije ili tri škole, kojem organizirani međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Budući da zaposlenik radi svaki dan na drugoj školi može li se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte?

Ukoliko se radi o organiziranom prijevozu koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla , zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje , odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. (zaključak 3/67 i 13/67 dopunjeno 17. travnja 2013. g.).

Budući zaposlenik putuje u različita mjesta rada može mu se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte.

Tumačenje br. 101/14 od 5. studenoga 2014.

Ima li zaposlenik pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz ako radi dvokratno?

Ako zaposlenik radi dvokratno i dobiva naknadu 0,75 kn po km ima pravo na dvije naknade.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima plaćenu pojedinačnu kartu za međumjesni prijevoz ima pravo na pojedinačnu kartu za svaki dolazak na posao i povratak s posla.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima mjesečnu ili godišnju kartu koja ima neograničeni broj dolazaka na posao i povratka s posla ne ostvaruje pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz.

Tumačenje br. 102/14 od 5. studenoga 2014.

Zaposleniku javni prijevoz prema izjavi ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ( udaljenost u jednom smjeru je prema HAK-u u Izjavi zaposlenika 8,27 km ) . Koji su dokumenti potrebni za dokazivanje iz stavka 18. čl. 67.? Ima li pravo na naknadu u visini cijene mjesečne karte ili 0,75 kn po kilometru? Za poslodavca je povoljnije 0,75 kn.

Povjerenstvo upućuje na zaključke 3/67 od 27. veljače, 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. i 104/67 od 5. studenoga 2014. g. Zaposlenik je u obvezi dostaviti vozni red iz kojeg je vidljivo dali su ispunjeni uvjeti iz stavka 18. članka 67.

Tumačenje br. 104/14 od 5. studenoga 2014.

Zaposleniku je organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla.

1. Da li se to smatra da međumjesni javni prijevoz nije organiziran , pa zaposlenik koristi vlastiti automobil. Citira se tumačenje broj 3/67i 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013.g., a kao protuargument tumačenje broj 21/67 koje glasi: „Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla u međumjesnom prijevozu koristi osobni automobil ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije “ Nije jasno na koju vrstu prijevoza se tumačenje broj 21/67 odnosi.

2,Može li poslodavac za zaposlenika kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil, donijeti odluku o isplati naknade prijevoza u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije? Ukoliko ne može, a poslodavac je isplaćivao 0,75 kn – ima li zaposlenik pravo na isplatu razlike za protekle mjesece?

1. Ne smatra se da međumjesni prijevoz nije organiziran kada je zaposleniku organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla . Tumačenje broj 21/67 ne odnosi se na slučaj kada je međumjesni javni prijevoz organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u kojem slučaju se primjenjuju zaključci broj 3/67 i 13/67.

2. Zaposleniku kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac ne može donijeti odluku o isplati naknade troškova prijevoza u visini 0,75 po prijeđenom kilometru. Ukoliko je radnik oštećen, poslodavac je dužan isplatiti mu razliku.

Tumačenje br. 105/14 od 5. studenoga 2014.

1. Poslodavac smatra da zaposlenik prelazi udaljenost manju od 2 km od adrese mjesta stanovanja do adrese mjesta rada po uređenom pješačkom putu i da nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza . Navedenu udaljenost nije moguće utvrditi primjenom planera HAK-a a prema „ Google karti„ udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada je manja od 2 km , a niti postići sporazum s radnikom koji tvrdi suprotno. Treba li se u tom slučaju provesti izmjera na terenu, tko ju provodi i tko snosi troškove takve izmjere?

2. U slučaju da je međumjesni javni prijevoz organiziran tako da ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ostvaruje li zaposlenik pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca iako za prijevoz koristi osobni automobil?

1.) Ukoliko korištenjem planera putovanja Hrvatskog autokluba nije moguće utvrditi kilometražu jer planer ne prepoznaje adresu, udaljenost od adrese stanovanja so adrese rada utvrdit će se sporazumom zaposlenika i poslodavca, a ako sporazum nije moguć udaljenost će se utvrditi stvarnom izmjerom na terenu. Udaljenost od adrese stanovanja do adrese mjesta rada se sukladno odredbi članka 67. stavka 13. TKU utvrđuje kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom ( asfaltom ).

2.) Povjerenstvo upućuje na zaključke 3/67 od 27. veljače, 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. i 104/67 od 5. studenoga 2014. g.

MJESNI I MEĐUMJESNI PRIJEVOZ

Tumačenje 5/67 od 6.veljače 2013.

Pod pojmom „adresa stanovanja“ podrazumijeva se adresa s koje zaposlenik najčešće dolazi na posao i s posla.

Tumačenje 6/67 od 6. veljače 2013.

Sukladno članku 67. stavku 13., udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba.

Tumačenje broj 7/67 od 6. veljače 2013.

Članak 67. TKU-a odnosi se na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, a ne na troškove prijevoza u vezi s obavljanjem poslova radnog mjesta na kojim zaposlenici rade. Navedeni troškovi su troškovi poslovanja poslodavca.

Tumačenje broj 8/67 od 13. veljače 2013.

Formulacija „ako mu je to povoljnije“ se odnosi na poslodavca.

Tumačenje broj 11/67 od 13. veljače 2013.

Zaposleniku koji je kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međumjesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao.

Tumačenje broj 14/67 od 27. veljače 2013.

Mjesni prijevoz je prijevoz u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada.

Međumjesni prijevoz je prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada, kada je mjesto stanovanja različito od mjesta rada.

Mjestom stanovanja smatra se naselje u kojem zaposlenik stanuje, a izričito je utvrđeno u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 86/06, 125/06-isp., 16/07-isp., 95/08-Odluka USRH, 46/10-isp. i 145/10)

Tumačenje broj 15/67 od 27. veljače 2013.

Naknada troškova prijevoza za zaposlenike iz članka 67. stavka 1. i 2. TKU-a, isplaćuje se do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a akontacija u visini 50% utvrđene naknade troška prijevoza za zaposlenike iz stavka 6. i 8. istog članka, isplaćuje se najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec.

Tumačenje broj 16/67 od 27. veljače 2013.

Ako ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, a sukladno članku 67. stavku 3. TKU-a nema organizirani mjesni javni prijevoz te od adrese stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza ima više od 2 kilometra, zaposlenik ostvaruje uz pravo na trošak za međumjesni prijevoz i pravo na trošak prijevoza koji se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.

Tumačenje broj 20/67 od 13. ožujka 2013.

Potvrda o visini mjesečne karte nije dokaz u iz stavka 11. čl. 67. TKU-a.

Poslodavac zaposleniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza, prema predočenim računima, odnosno kupljenim prijevoznim kartama, o čemu se zaposlenik mora izjasniti na početku godine.

Tumačenje br. 91/14 od 30. rujna 2014.

Odnosi li se iznimka u članku 67. stavku 14. i na neisplatu troškova prijevoza za stari godišnji odmor i na službene puteve?

Sukladno članku 67. stavku 14. naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla neće se isplatiti za dane starog godišnjeg odmora i službena putovanja, osim u slučaju da mu je trošak prijevoza uskraćen u prethodnoj godini za cijeli godišnji odmor.

Tumačenje br. 93/14 od 16. listopada 2014.

Kako izračunati naknadu troškova prijevoza zaposleniku koji od adrese stanovanja do najbliže stanice međumjesnog prijevoza (zonskog) ima više od 2 km, a na tom dijelu nema organiziranog javnog prijevoza?

Ako mjesni prijevoz nije organiziran, a međumjesni organiziran i omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, zaposlenik ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i pravo na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene karte zonskog prijevoza tj. ima pravo na kumulativnu naknadu cijene mjesnog i zonskog prijevoza.

Tumačenje br. 95/14 od 16. listopada 2014.

1. Zaposlenici koji imaju organiziran međumjesni javni prijevoz, ali im isti ne omogućava redovit dolazak na posao i odlazak s posla (npr. radnici koji putuju iz Zagreba), za putovanje na posao koriste vlastiti automobil. Poslodavac im radi navedenog nadoknađuje troškove međumjesnog prijevoza u visini mjesečne radničke karte:

a) Po kojem kriteriju tim radnicima obračunati, odnosno nadoknaditi troškove mjesnog prijevoza?

b) Da li zaposlenici, iako će dobivati cijenu autobusne karte, trebaju voditi dnevnu evidenciju o prijeđenim kilometrima?

2. U većini sela tj. naselja grada Varaždinske toplice ne postoji organizirani niti mjesni niti međumjesni prijevoz, a po Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br.86/06-145/10) ta sela odnosno naselja su izričito navedena i utvrđena kao posebna naselja. Može li se zaposlenicima iz jednog od tih sela tj. naselja priznati, kao mjerodavna, stanica za međumjesni prijevoz koja se nalazi izvan granica tog mjesta tj. naselja, a sa koje zaposleniku nije omogućen redovit dolazak na posao i povratak s posla?

1a) Ako mjesni prijevoz nije organiziran, a međumjesni organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, zaposlenik ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte na relaciji polazna stanica međumjesnog prijevoza – stanica međumjesnog prijevoza u mjestu rada, sve u visini koja je najpovoljnija za poslodavca. U konkretnom slučaju poslodavac ne može isplatiti naknadu u visini 0,75 kn po kilometru.

1b) Kada zaposlenici dobivaju naknadu u visini cijene autobusne karte ne trebaju voditi evidenciju o prijeđenim kilometrima.

2. ) Ako se stanica međumjesnog prijevoza nalazi izvan granica naselja u kojem zaposlenik stanuje, ali u pravcu mjesta rada te je međumjesni prijevoz organiziran na način da ne omogućava redoviti dolazak na posao zaposlenik ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) te pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte.

ZONSKI PRIJEVOZ

***Tumačenje broj 28/67 od 27. ožujka 2013.

Naknada troškova prijevoza zaposlenicima koji zbog mjesta stanovanja koriste mjesni i međumjesni prijevoz isplatit će se u visini od 0.75kn/km za cijelu udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada pod uvjetom da je to povoljnije za poslodavaca u odnosu na organizirani prijevoz.

***Tumačenje broj 30/67 od 27. ožujka 2013.

U slučaju kada međumjesni prijevoz obuhvaća i mjesni(prijevozne zone), a zaposlenik ne koristi tu vrstu prijevoza, ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte za prijevozne zone, odnosno u visini 0.75kn po kilometru ako je to za poslodavca povoljnije.

Što se tiče  radnog vremena u znanosti i visokom obrazovanju upućujemo Vas da upit uputite Komisiji za tumačenje kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

Tumačenje broj 31/67 od 17. travnja 2013.

Zaposlenik koji ima organizirani zonski javni prijevoz koji mu omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, može se izjasniti za godišnju ili mjesečnu kartu za zonski prijevoz, a ako takav prijevoz ne želi koristiti isplatit će mu se naknada u visini cijene karte zonskog prijevoza umanjenog za 25%.

20/2014 TROŠAK PRIJEVOZA I TERENSKI DODATAK – članak 67. Temeljnog kolektivnog ugovora

Radnik koji je radi u Rijeci povremeno treba mijenjati odsutnog radnika n Krku (50 km). Ima li pravo na dnevnice ili terenski dodatak?

Koje će pravo imati radnik zavisi od njegovog ugovora o radu. Naime, ako je mjesto rada u ugovoru o radu navedeno i Rijeka i Krk, odnosno Rijeka i druga mjesta po nalogu poslodavca, tada će imati pravo na terenski dodatak, sukladno člnaku 65. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jer radi izvan  sjedišta poslodavca i izvan mjesta njegova stalnog boravka, a na temelju zahtjeva poslodavca.

Ako pak u ugovoru o radu pod mjestom rada ima samo Rijeku, tada radnik ima pravo na dnevnice, jer ga poslodavac upućuje na put na Krk.

NESVRSTANI PRIJEVOZ

Tumačenje broj 32/67 od 17. travnja 2013.

HŽ se smatra organiziranim javnim prijevozom, no ako na istoj relaciji prometuje više prijevoznika (HŽ, ZET) zaposleniku će se nadoknaditi troškovi prijevoza u visini stvarnih izdataka prema cijeni godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca, pod uvjet

48/2014 PRIJEVOZ – članak  67. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje utječe na primjenu članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora?

Otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ne utječe na primjenu članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), osobito što Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nema ugovoren trošak prijevoza.

49/2014 PRIJEVOZ – članak  67. Temeljnog kolektivnog ugovora

Molimo odgovore na sljedeća pitanja:

  1. Mogu li radnici koji stanuju preko 100 km ostvariti pravo na prijevoz prema stavku 11. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora? 
  2. Mogu li radnici koji stanuju preko 100 km a koristi auto, dobiti pravo na prijevoz kao do 100 km, budući da ministar nije donio o tome odluku?
  3. Radnica stanuje do 100 km, ali ne koristi put prema planeru HAC-a nego duži?
  4. Da li je vjerodostojan dokaz o neorganiziranju prijevoza informacija s web stranica prijevoznika?
  5.  Da li se kao vjerodostojan dokaz o cijeni karte može koristiti informacija kao najbolja cijena temeljem stavka 1, 2. i 5. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora?

Ad 1. Radnici koji stanuju preko 100 km udaljeno od poslodavca, ostvaruju pravo na prijevoz temeljem stavka 8. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), a ne temeljem stavka 11.

Ad 2. Radnici koji stanuju preko 100 km udaljeno od poslodavca, ako ministar nije donio odluku o prijevozu, imaju pravo na trošak prijevoza do 100 km u visini 0,65 kn po prijeđenom kilometru.

Ad 3. Radnici se može računati samo kraći put temeljem planera HAC-a neovisno ako ona ide dužim putem.

Ad 4. Poslodavac je dužan pribaviti valjanu i važeću informaciju u vezi toga je li prijevoz odgovarajući ili ne, a na koji način se ona pribavlja nije određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom.

Ad 5. Poslodavac treba vjerodostojan dokaz o cijeni karte radi utvrđivanja najpovoljnije cijene temeljem stavka 1, 2. i 5. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora.

Tumačenje br. 90/14 od 30. rujna 2014.

Naknada za trošak prijevoza – osoba sa stopostotnim invaliditetom uglavnom koristi i druge oblike prijevoza, javni prijevoz  i taxi vozilo.  Na koju vrstu naknade za trošak prijevoza ima pravo?

Članak 67. stavak 1. TKU-a propisuje da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Pri tome se misli na organizirani javni prijevoz za invalide ukoliko postoji, a ako ne onda na cijenu karte u visini troška javnog prijevoza. Ovdje je potrebno napomenuti kako zaposlenik ima pravo na naknadu troška prijevoza od dana stupanja na snagu odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora.

Tumačenje br. 91/14 od 30. rujna 2014.

Odnosi li se iznimka u članku 67. stavku 14. i na neisplatu troškova prijevoza za stari godišnji odmor i na službene puteve?

Sukladno članku 67. stavku 14. naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla neće se isplatiti za dane starog godišnjeg odmora  i službena putovanja, osim u slučaju da mu je trošak prijevoza uskraćen u prethodnoj godini za cijeli godišnji odmor.

Tumačenje br. 92/14 od 30. rujna 2014.

Trošak prijevoza sukladno članku 67. stavku 13., udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba. Ukoliko radnik tvrdi drugačije na njemu je teret dokaza (stvarnom izmjerom na terenu).

Tumačenje br. 93/14 od 16. listopada 2014.

Kako izračunati naknadu troškova prijevoza zaposleniku koji od adrese stanovanja do najbliže stanice međumjesnog prijevoza (zonskog) ima više od 2 km, a na tom dijelu nema organiziranog javnog prijevoza?

Ako mjesni prijevoz nije organiziran a međumjesni  organiziran i omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo,  zaposlenik ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i pravo na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene karte zonskog prijevoza tj. ima pravo na kumulativnu naknadu cijene mjesnog i zonskog prijevoza.

Tumačenje br. 94/14 od 16. listopada 2014.

U Varaždinu je organiziran mjesni prijevoz. Nitko od zaposlenika ne koristi taj javni prijevoz, već na posao dolaze  automobilima. Taj isti prijevoz pokriva i prigradska naselja Gojanec, Jalkovec, Poljanu, Črnec, Hrašćica i Kučan Marof. S tih prigradskih mjesta zaposlenici dolaze na posao automobilom. Ta prigradska mjesta spadaju pod grad (općinu) Varaždin, a udaljena su od 2 do 7 km. Na koji način isplaćivati naknadu troškova prijevoza zaposlenicima koji stanuju na području grada, a na koji način zaposlenicima koji stanuju u navedenim prigradskim mjestima?

U oba slučaja radi se o mjesnom prijevozu.

Kada je mjesni javni prijevoz organiziran, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja a ne koristi mjesni javni prijevoz koji mu inače omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, naknada troškova prijevoza isplaćuje se tako da se mjesečna naknada umanjuje za 25%.

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza koji je u tom mjestu organiziran.

Tumačenje br. 95/14 od 16. listopada 2014.

  1. Zaposlenici koji imaju organiziran međumjesni javni prijevoz, ali im isti ne omogućava redovit dolazak na posao i odlazak s posla (npr. radnici koji putuju iz Zagreba ), za putovanje na posao koriste vlastiti automobil. Poslodavac im radi navedenog nadoknađuje troškove međumjesnog prijevoza u visini mjesečne radničke karte:
  2. a) po kojem kriteriju tim radnicima obračunati odnosno nadoknaditi troškove mjesnog prijevoza?
  3. b) da li zaposlenici iako će dobivati cijenu autobusne karte trebaju voditi dnevnu evidenciju o prijeđenim kilometrima?
  4. U većini sela tj. naselja grada Varaždinske Toplice ne postoji organizirani niti mjesni niti međumjesni prijevoz, a po Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 86/06 i 145/10) ta sela odnosno naselja su izričito navedena i utvrđena kao posebna naselja. Može li se zaposlenicima iz jednog od tih sela tj. naselja priznati, kao mjerodavna, stanica za međumjesni prijevoz koja se nalazi izvan granica tog mjesta tj. naselja, a sa koje zaposleniku nije omogućen redovit dolazak na posao i povratak s posla?

1.a) Ako mjesni prijevoz nije organiziran a međumjesni  organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, zaposlenik ima pravo na naknadu troška  mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte na relaciji polazna stanica međumjesnog prijevoza – stanica međumjesnog prijevoza u mjestu rada, sve u visini koja je najpovoljnija za poslodavca. U konkretnom slučaju poslodavac ne može isplatiti naknadu u visini 0,75 kn po kilometru.

1.b) Kada  zaposlenici dobivaju naknadu u visini cijene autobusne karte ne trebaju voditi evidenciju o prijeđenim kilometrima.

2.)   Ako se stanica međumjesnog prijevoza nalazi izvan granica naselja u kojem zaposlenik stanuje, ali u pravcu mjesta rada, te je međumjesni prijevoz organiziran na način da ne omogućava redoviti dolazak na posao zaposlenik ima pravo na naknadu troškova  mjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) te pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte.

Tumačenje br. 96/14 od 16. listopada 2014.

Međumjesni prijevoz organiziran je na način da od polazne stanice do stanice u mjestu rada zaposlenik treba nekoliko puta presjedati. Koji troškovi se zaposleniku nadoknađuju u slučaju da tako organiziran prijevoz zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla?

Sukladno tumačenju broj 3/67 u slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18.TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Analogno, u slučaju da je međumjesni prijevoz organiziran na način da bi zaposlenik trebao nekoliko puta presjedati, naknada troškova međumjesnog prijevoza isplatiti će se u visini zbroja cijena karata za cijelu relaciju. Obveza zaposlenika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnijih prijevoznih karata.

 

Tumačenje br. 97/14  od 5. studenog 2014.

Osoba koja je udaljena od mjesta rada 2,2 km i ima organizirani javni prijevoz koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ima pravo na punu cijenu karte.

S druge strane osoba koja je udaljena 25 km od mjesta rada i nema u mjestu stanovanja organiziran javni prijevoz, jer se radi o malenom selu koje ima prvu stanicu javnog prijevoza udaljenu 2,5 km od mjesta stanovanja, prisiljena je koristiti osobni automobil, te će prema tom kriteriju primiti naknadu u iznosu od 700,00 kuna.

Ljudi su ogorčeni. Velika nepravda. U znatno povoljnijem su položaju zaposlenici koji su na manjoj udaljenosti od mjesta rada i koji pukom slučajnošću i sreći žive u mjestu kroz koje je organiziran javni prijevoz. Ispada da su ljudi kažnjeni zato što žive u selu koje nema organiziran javni prijevoz.

Povjerenstvo za tumačenje TKU-a samo tumači pojedine odredbe, a ne može ih mijenjati.

Tumačenje br. 98/14 od 5. studenog 2014.

Jedna radnica stanuje u mjestu rada i ima manje od 2 km do mjesta rada. Druga radnica ima od mjesta stanovanja do prve stanice međumjesnog prijevoza manje od 2 km. Obje radnice imaju rješenje HZMO o utvrđenom tjelesnom oštećenju od 80%. Da li radnice imaju pravo na mjesni prijevoz sukladno točki 17. TKU-a? Ako imaju da li isto ostvaruju od početka primjene TKU koji je na snazi od 12. prosinca 2012. godine ?

Činjenica postojanja tjelesnog oštećenja od 80%, ako se ne radi o oštećenju donjih ekstremiteta, odnosno ako nije u pitanju slijepa osoba, ne dovodi do isključenja ograničenja iz stavka 4. članka 67. Dakle, da bi zaposlenik ostvario pravo na naknadu putnih troškova iako ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, mora imati tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta ili biti slijepa osoba.

Tumačenje br. 99/14 od 5. studenog 2014.

Kako isplatiti prijevoz zaposleniku koji radi na dvije ili tri škole, kojem organizirani međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Budući da zaposlenik radi svaki dan na drugoj školi može li se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte?

Ukoliko se radi o organiziranom prijevozu koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla , zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca  (zaključak 3/67  i 13/67 dopunjeno 17. travnja 2013.g.).

Budući zaposlenik putuje u različita mjesta rada može mu se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte.

Tumačenje br. 100/14 od 5. studenog 2014.

Zaposlenik radi u tri škole. Od adrese stanovanja do adrese rada (bilo koje od tri škole) radnik ima manje od 2 km. Međutim, od jedne škole do druge  ima više od 2 km, pa kada tijekom jednog dana mora od adrese stanovanja do druge ili treće škole prijeći više od 2 km – da li ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza?

 

Stavkom 4. članka 67. određeno je da zaposlenik, da bi ostvario naknadu za trošak prijevoza mora imati više od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada. Budući zaposlenik do bilo koje od tri škole na kojima radi ima manje od dva kilometra – nama pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza.

 

Tumačenje br. 101/14 od 5. studenog 2014.

Ima li zaposlenik pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz ako radi dvokratno?

Ako zaposlenik radi dvokratno i dobiva naknadu  0,75 kn po km  ima pravo na dvije naknade.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima plaćenu pojedinačnu kartu za međumjesni prijevoz ima pravo na pojedinačnu kartu za svaki dolazak na posao  i povratak s posla.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima mjesečnu ili godišnju  kartu koja ima neograničeni broj dolazaka na posao  i povratka s posla  ne ostvaruje pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz.

Tumačenje br. 102/14 od 5. studenog 2014.

Zaposleniku javni prijevoz prema izjavi ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla  (udaljenost u jednom smjeru je prema HAK-u u Izjavi zaposlenika 8,27 km). Koji su dokumenti potrebni za dokazivanje iz stavka 18. čl. 67.? Ima li pravo na naknadu u visini cijene mjesečne karte ili 0,75 kn po kilometru? Za poslodavca je povoljnije 0,75 kn.

Povjerenstvo upućuje na Zaključke 3/67 od 27. veljače 2013., 13/67  izmijenjeno i dopunjeno  17. travnja 2013. i 104/67 od 29. listopada 2014. g. Zaposlenik je u obvezi dostaviti vozni red iz kojeg je vidljivo dali su ispunjeni uvjeti iz stavka 18. članka 67.

Tumačenje br. 104/14 od 5. studenog 2014.

Zaposleniku je organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla.

  1. Da li se to smatra da međumjesni javni prijevoz nije organiziran, pa zaposlenik koristi vlastiti automobil. Citira se tumačenje broj 3/67 i 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013.g., a kao protuargument tumačenje broj 21/67 koje glasi: „Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla u međumjesnom prijevozu koristi osobni automobil ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije “. Nije jasno na koju vrstu prijevoza se tumačenje broj 21/67 odnosi.
  2. Može li poslodavac za zaposlenika kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil, donijeti odluku o isplati naknade prijevoza u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije? Ukoliko ne može, a poslodavac je isplaćivao 0,75 kn ima li zaposlenik pravo na isplatu razlike za protekle mjesece?

1. Ne smatra se da međumjesni prijevoz nije organiziran kada je zaposleniku organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla . Tumačenje broj 21/67 ne odnosi se na slučaj kada je međumjesni javni prijevoz organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u kojem slučaju se primjenjuju zaključci broj 3/67  i 13/67.

2. Zaposleniku kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac ne može donijeti odluku o isplati naknade troškova prijevoza u visini 0,75 po prijeđenom kilometru. Ukoliko je radnik oštećen, poslodavac je dužan isplatiti mu razliku.

Tumačenje br. 105/14 od 5. studenog 2014.

  1. Poslodavac smatra da zaposlenik prelazi udaljenost manju od 2 km od adrese mjesta stanovanja do adrese mjesta rada po uređenom pješačkom putu i da nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza. Navedenu udaljenost nije moguće utvrditi primjenom planera HAK-a a prema „Google karti„ udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada je manja od 2 km, a niti postići sporazum s radnikom koji tvrdi suprotno. Treba li se u tom slučaju provesti izmjera na terenu, tko ju provodi i tko snosi troškove takve izmjere?
  2. U slučaju da je međumjesni javni prijevoz organiziran tako da ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ostvaruje li zaposlenik pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca iako za prijevoz koristi osobni automobil?

1. Ukoliko korištenjem planera putovanja Hrvatskog autokluba nije moguće utvrditi kilometražu jer planer ne prepoznaje adresu, udaljenost od adrese stanovanja s adrese rada utvrdit će se sporazumom zaposlenika i poslodavca, a ako sporazum nije moguć udaljenost će se utvrditi stvarnom izmjerom na terenu. Udaljenost od adrese stanovanja do adrese mjesta rada se sukladno odredbi članka 67. stavka 13. TKU utvrđuje kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom).

2. Povjerenstvo upućuje na Zaključke 3/67 od 27. veljače 2013., 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. i 104/67 od 5. studenoga 2014. g.

Tumačenje br. 106/14 od 3. prosinca 2014.

Što se podrazumijeva pod pojmom javni prijevoz, javni mjesni i javni međumjesni prijevoz?

Pod pojmom javnog prijevoza podrazumijeva se linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu koji se obavlja na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima.

Pod pojmom međumjesnog javnog prijevoza podrazumijeva se prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada, kada je mjesto stanovanja različito od mjesta rada.

Pod pojmom javnog mjesnog prijevoza podrazumijeva se svaki javni prijevoz organiziran u mjestu stanovanja (unutar mjesta), odnosno u mjestu rada.

Tumačenje br. 107/14 od 11. prosinca 2014.

Zaposlenica radi u mjestu Vrbovec i putuje na posao iz mjesta Kamešnica iz kojeg nema organiziranog međumjesnog prijevoza. Na liniji Kamešnica – Križevci voze samo školski autobusi za vrijeme nastavne godine te dalje do Vrbovca vlak. Na koju naknadu prijevoza  ima pravo?

Budući da se prijevoz školskim autobusom ne smatra organiziranim javnim prijevozom smatra se da na relaciji Kamešnica – Križevci nije organiziran međumjesni javni prijevoz te zaposlenik ima pravo na naknadu u visini od 0,75 kn po kilometru za relaciju od adrese stanovanja do adrese rada.

Tumačenje br. 108/14 od 11. prosinca 2014.

Može li poslodavac mijenjati način naknade za trošak prijevoza iz mjeseca u mjesec?  Zaposlenica radi u školi. Za 5. i 6. mjesec dobila je iznos mjesečne karte javnog prijevoza, a za 7. i 8. mjesec po prijeđenoj kilometraži (putovala samo nekoliko puta) uz obrazloženje da je tako povoljnije za poslodavca.  

Radno vrijeme zaposlenice nije fiksno, a nisu ni omogućeni uvjeti za pripremu nastave u školi. Poslodavac tvrdi da je radno vrijeme od 8-14 i od 14-20 i time smatra da je međumjesni javni prijevoz organiziran.

Pravo je radnika, a ne poslodavca na početku godine izabrati način korištenja prava na naknadu za prijevoz (članak 67. st.11.).

Tumačenje br. 110-1/14 i 110-2/14 od 11. prosinca 2014.

Zaposlenici škole koriste osobni automobil jer im međumjesni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

1. Da li u tom slučaju zaposlenici moraju priložiti mjesečnu, odnosno dnevnu kartu da bi im se priznao iznos mjesečne karte najpovoljnijeg prijevoznika ili je dovoljno samo priložiti vozni red prijevoznika iz kojeg je vidljivo da ne omogućava redoviti dolazak na posao.

2. Kako postupiti u slučaju kad je zaposleniku isplaćena naknada u visini cijene mjesečne karte a zaposlenik je u toku mjeseca odsutan s posla više od dva dana uzastopce?

  1. Zaposlenik početkom godine  mora priložiti vozni red prijevoznika iz kojeg je vidljivo da mu  ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s člankom 67. stavkom 18. TKU kako bi ostvario  pravo naknadu u visini cijene mjesečne karte.
  2. Zaposleniku kojemu je isplaćena naknada u visini cijene mjesečne karte taj se iznos umanjuje ukoliko je radnik u toku mjeseca bio spriječen ili nije bio u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce.

Tumačenje br. 113/14 od 11. prosinca 2014.

Što će se isplatiti kao naknada za trošak prijevoza zaposleniku kojemu organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla?

Povjerenstvo upućuje na zaključak broj 3/67 i 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17.4.2013. Zaposlenik kojemu organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla a vozi se automobilom ili drugim prijevoznim sredstvom  dobiva naknadu u visini cijene mjesečne karte na toj relaciji.

Tumačenje br. 116/14 od 11. prosinca 2014.

Od kada se obračunava naknada za trošak prijevoza prema odredbama članka 67. TKU-a?

Naknada troškova prijevoza prema odredbama članka 67. TKU-a počela se primjenjivati za mjesec svibanj 2014.

Tumačenje br. 117/15 od 20. siječnja 2015. g.

Radnik koji dolazi u pripravnost  i po pozivu na posao izvan redovnog radnog vremena, u vrijeme kada nema organiziranog mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza, ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene pojedinačne karte za te dolaske.

Tumačenje br. 118/15 od 20. siječnja 2015. g.

Sukladno članku 67. stavak 13. radniku će pri dolasku na posao i odlasku s posla biti nadoknađeni troškovi najkraće rute prema map.hak.hr. Ukoliko najkraća ruta uključuje prolaz kroz tunel gdje se naplaćuje tunelarina, radniku će se priznati i troškovi tunelarine ako dostavi plaćene račune tunelarine.

Za odgovor u dijelu pitanja koji se odnosi na naknadu troškova prijevoza preko 100 km upućuje se na tumačenje Povjerenstva br. 48/67 i 49/14.

Za upit u vezi rada u tri i više škola ovo povjerenstvo nije nadležno jer se radi o pravu iz KU za osnovne škole,  pa upit treba uputiti Povjerenstvu za tumačenja KU za osnovne škole.

Tumačenje br. 119/15 od 20. siječnja 2015. g.

Ukoliko zaposlenik dokaže da postoji međumjesni javni prijevoz ali mu ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla tijekom cijele godine zaposlenik ima pravo na naknadu troškova cijene karte organiziranog međumjesnog prijevoza.

Tumačenje br. 120/15 od 20. siječnja 2015. g.

Zaposleniku koji je bio na godišnjem od  30. prosinca 2014. godine do 10. siječnja 2015.godine naknada troškova prijevoza (cijena karte) umanjit će se samo za siječanj 2015. godine i to razmjerno broju dana koje nije bio u obvezi doći na posao. S obzirom da je u prosincu 2014. godine na godišnjem bio samo 30. i 31. prosinca, a to nije više od dva dana uzastopce nego točno dva dana, u kojem slučaju ima pravo na punu naknadu troškova prijevoza (cijenu karte) u prosincu 2014. godine.

Tumačenje br. 121/15 od 20. siječnja 2015. g.

Tumačenje br. 11/67 od 13. veljače 2013. godine (Zaposleniku koji je kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međumjesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao.) primjenjuje se i u slučaju kada zaposlenik kupuje godišnju kartu.

Tumačenje  br. 124/15 od 30. siječnja 2015.

Zaposlenica koja dolazi na posao i odlazi s posla osobnim automobilom, a naknadu troška međumjesnog javnog prijevoza poslodavac plaća u visini cijene mjesečne karte, s obzirom da dva puta mjesečno za potrebe poslodavca ide i na radno mjesto gdje je međumjesni javni prijevoz organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak za taj prijevoz, trebala bi još dobivati i naknadu troškova u visini cijene dnevne karte,  a nikako u visini 0,75 kn po kilometru i u tom slučaju nema problema u isplati.

Tumačenje br. 126/15 od 30. siječnja 2015.

Zaposlenik koji nema organizirani međumjesni javni prijevoz dobiva naknadu u visini 0.75kn/km. Zaposlenik koji nema organizirani međumjesni prijevoz koji omogućava redoviti dolazak na posao nema pravo na naknadu u visini cijene karte jer nema karte.

Tumačenje br. 127/15 od 30. siječnja 2015.

Ukoliko zaposlenik dokaže da ima organiziran međumjesni prijevoz ali koji mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, pripada mu naknada troška prijevoza u visini cijene karte sukladno članku 67. stavak 18., i kao dokaz mora na početku godine donijeti potvrdu o cijeni karte.

Tumačenje br. 128/15 od 30. siječnja 2015.

U situaciji kada zaposlenik po planeru HAK-a (najkraća ruta) ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza a zaposlenik smatra da postoji osnova za ostvarivanje prava potrebno je pokušati spor riješiti sporazumno s poslodavcem, a ukoliko sporazum nije moguć dužnost je poslodavca utvrditi stvarnu izmjeru i utvrditi pravo zaposlenika.

Ujedno upućujemo i na tumačenje ovog povjerenstva pod brojem 105/14. točka 1.

Tumačenje  br. 132/15

Ako je zaposlenik  kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međumjesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao.

Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza ili međumjesnog prijevoza a nije dolazio na posao sve radne dane u mjesecu (iz razloga navedenih u članku 67. stavku 14. Kolektivnog ugovora), naknada troškova prijevoza obračunat će se na način da se ukupna mjesečna naknada koju bi ostvario da je dolazio na posao sve radne dane u mjesecu podijeli s brojem radnih dana u mjesecu i dobiveni iznos pomnoži s brojem dolazaka na posao.

Tumačenje br. 134/15

Naknada za trošak prijevoza sukladno članku 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12) isplaćuje se svim zaposlenima u javnim službama na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor od svibnja 2014. godine što znači  isplata naknade za trošak prijevoza po TKU u lipnju.

S  obzirom da od svibnja 2014. godine niti jedan granski  kolektivni ugovor u javnim službama nema odredbe o naknadi troškova prijevoza, već se na sve javne službe primjenjuju odredbe članka 67. TKU-a od svibnja 2014. godine nema ni mogućnosti primjene povoljnijeg prava.

Za  tumačenje prava iz drugih Kolektivnih ugovora ovo povjerenstvo nije nadležno.

Tumačenje br. 135/15

Ovo povjerenstvo nije nadležno za tumačenje prethodno važećih odredbi granskih kolektivnih ugovora kojima je regulirana naknada za trošak prijevoza.

Tumačenje br. 136/15

Prijevoz koji ne omogućava svakodnevni dolazak na posao i povratak s posla  ne smatra se organiziranim prijevozom jer ne zadovoljava kriterije organiziranog prijevoza. Organizirani prijevoza mora omogućavati radniku svakodnevni dolazak na posao.

Tumačenje br. 137/15

Zaposlenik koji  mora presjedati a udaljenost  između dva presjedanja je veća od dva kilometra i u čijim prelascima mora čekati više od 30 minuta smatra se da nema organizirani prijevoz i ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 0,75 kn/km.

Tumačenje br. 138/15

Naknada za trošak prijevoza radniku koji je više od dva dana u mjesecu bio na godišnjem odmoru  obračunava se razmjerno broju dana  koje je proveo na radu u odnosu na broj radnih dana u mjesecu. Odnosno ukoliko radnik dobiva naknadu u visini cijene mjesečne karte ista će se podijeliti s brojem radnih dana u mjesecu i pomnožiti s brojem dolazaka radnika na posao.

Tumačenje br. 139/15

Pravo na naknadu troška prijevoza na posao i s posla jednako je za sve radnike bez obzira na razlog privremene nesposobnosti za rad. Stoga radnik koji je na bolovanju zbog ozljede na radu nema nikakve pogodnosti u vezi prava na naknadu troškova prijevoza.

Tumačenje br. 140/15

Poslodavac je dužan napraviti korekcija najkraće rute prema planeru HAK-a za jednosmjerne ulice, uređene pješačke pothodnike i nathodnike samo ukoliko se radi o mjesnom prijevozu a zaposlenik ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada.

Tumačenja br. 144/15

Radnici koji imaju od mjesta rada do mjesta stanovanja manje od 2 kilometra nemaju pravo na naknadu za trošak prijevoza,  ni na mjesni niti na međumjesni prijevoz.

Tumačenje br. 145/15

Ukoliko se zaposlenik na početku godine izjasnio za kupovinu prijevozne karte  poslodavac mu je dužan kupiti mjesečnu ili godišnju kartu.

Tumačenje br. 147/15

Odredba čl. 67. stavak 6. ne predviđa mogućnost kombiniranja naknade za trošak prijevoza i naknade po prijeđenom kilometru u kojem slučaju se smatra da ne postoji organizirani prijevoz i radnik ostvaruje naknadu za trošak prijevoza u visini 0,75 kn/km.

Tumačenje br. 148/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposleniku koji putuje u različita mjesta rada  isplaćuje se  naknada troškova prijevoza u visini stvarnih  izdataka za cijenu karte, stoga  ne može priložiti karte kao dokaz o putovanju, a obveza je poslodavca utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.

Tumačenja br. 149/15 od 25. ožujka 2015.g.

Ako zaposlenik od  adrese stanovanja do adrese rada nema organiziran međumjesni prijevoz već na posao može doći samo okolnim putem uz presjedanje smatra se da prijevoz nije organiziran i zaposleniku pripada pravo na naknadu troškova prijevoza  u visini 0,75 kn po kilometru.

Tumačenje br. 150/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposleni –  specijalizant ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u mjestu u kojem obavlja specijalizaciju sukladno članku 67. TKU-a. Troškove prijevoza snosi poslodavac koji ga je uputio na specijalizaciju.

Tumačenje br. 151/15 od 25. ožujka 2015.g.

Putni troškovi koje zaposlenik ima u vezi edukacije nisu troškovi dolaska na posao i odlaska s posla i na njih se ne primjenjuju odredbe članka 67. TKU- a. Troškovi u vezi edukacije zaposlenika uređeni su granskim kolektivnim ugovorima.

Tumačenje br. 153/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposlenik koji za dolazak i odlazak s posla  koristi besplatan prijevoz  nema pravo na naknadu troškova prijevoza.

Tumačenje br. 154/15 od 25. ožujka 2015.g.

U konkretnom slučaju (upit zaposlenika koji rade u Požegi a putuju u Veliku) u kojem zaposlenici imaju organiziran mjesni i međumjesni prijevoz koji  im ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla pa koriste osobni automobil  poslodavac može  ako mu je to povoljnije isplatiti naknadu u visini 0,75 kn po kilometru.

Tumačenje br. 156/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposlenik koji ima organizirani međumjesni prijevoz,  ali mu on samo iz razloga iz članka 67. stavka 18. ne omogućava redovit dolazak na posao i povrata s posla ima pravo na naknadu troškova cijene karte onog prijevoznika koji je za poslodavca najpovoljniji.

Slijedom navedenog, ukoliko na istoj relaciji prometuju i vlak i autobus, zaposlenik ima pravo na cijenu karte onog javnog prijevoza koja je povoljnija za poslodavca.

Tumačenje br. 157/15  od 25. ožujka 2015.g.

Ova Komisija nije ovlaštena određivati  što se upisuje u Registar zaposlenih u javnom sektoru.

Prema uglavku članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br.141/12) osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Međutim, radni staž nije definiran niti Temeljnim kolektivnim ugovorom a niti bilo kojim propisom. Stoga se prema mišljenju ove Komisije da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta:

  1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi, i
  2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž

osiguranja,  neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnoj djelatnosti.

TUMAČENJE 160/2015

Specijalizanti imaju jednako pravo na naknadu troška prijevoza kao i svi ostali radnici u javnim službama na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12).

Dakle, specijalizant ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu u kojem obavlja specijalizaciju (ako tamo trenutno stanuje).
Za službeno tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora ovlašteno je jedino Povjerenstvo za tumačenje, imenovano od strane potpisnika TKU-a, tj. od Vlade RH i sindikata potpisnika, a ne Ministarstvo financija.

TUMAČENJE 161/2015

Radnica koja na posao dolazi osobnim automobilom, ima pravo na naknadu troška prijevoza isključivo za one dana kada dolazi na posao, a ne za sve radne dane ustanove, dakle ne za one dane kada stvarno ne dolazi na posao. Naime, pravo iz članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) predstvlja naknadu troška prijevoza, stoga za dane kada nema troška prijevoza ne može niti dobiti naknadu troška.

TUMAČENJE 162/2015

Prema članku 67. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada. Prema stavku 13. istoga članka udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba, i to kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike.

Prema tome radnici koji pješačkom rutom imaju manje od 2 km od mjesta stanovanja do posla, nemaju pravo na naknadu troška prijevoza, neovisno ako bi automobilom imali više od 2 km.
Ako postoji organizirani mjesni prijevoz, ali nije odgovarajući, radnici imaju pravo na naknadu troška prijevoza u visini cijene karte javnog prijevoza.
Budući da prijevoznik nema mjesečne nego samo dnevne karte, radnici u tome slučaju imaju pravo na naknadu troška prijevoza u visini vrijednosti zbroja dnevnih karata za broj njihovih radnih dana.

Smatrat će se neodgovarajućim prijevozom ako radnik čeka više od 45 minuta bilo u dolasku, bilo u odlasku, dakle ne treba biti takvo čekanje u oba smjera.
Ako međumjesni prijevoz nije organiziran poslodavac radniku isplaćuje 0,75 kn/km. Međutim, ako postoji organiziran međumjesni prijevoz, ali nije odgovarajući, radnik ima pravo na naknadu troška u visini vrijednosti mjesečne karte tog neodgovarajućeg prijevoza.

Ako postoji mogućnost korištenja i vlaka i autobusa radnik treba za oba prijevoza dokazati da su neodgovarajući.
Poslodavac nadoknađuje troškove javnog prijevoza u visini najpovoljnije cijene mjesečne karte ako postoji više vrsta prijevoza odnosno više prijevoznika.

TUMAČENJE 163/2015

Za radnike čiji raspored rada uključuje i rad u smjenama i rad vikendom, prijevoz autobusnim linijama koje im ne omogućavaju dolazak na posao odnosno odlazak s posla u drugoj ili trećoj smjeni, odnosno vikendom, smatra se neodgovarajućim.

Budući autobus dolazi 55 minuta prije početka rada, takav prijevoz smatra se neodgovarajućim.

Kod određivanja prava na prijevoz isključivo se procjenjuje mogućnost dolaska na posao i odlaska s posla svakog radnika posebno, zavisno od njegovog rasporeda rada. Sukladno tome dva radnika koji stanuju na istoj adresi mogu imati različito pravo na prijevoz, na način da je radniku koji radi samo u prvoj smjeni prijevoz odgovarajući, a radniku koji radi u smjenama i vikendom takav prijevoz je neodgovarajući.

TUMAČENJE 168/2015

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza u svakoj školi u kojoj radi (naravno, ako udovoljava uvjete iz članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Narodne novine 141/12. Poslodavac odlučuje da li će radniku plaćati cijenu dnevnih karata, povratnih karata ako ih radnik može koristiti s obzirom na raspored radnog vremena, ili mjesečne karte, zavisno što je poslodavcu povoljnije.

Da bi se dobila naknada pute cijene vozne karte, mora se predočiti račun.

Vožnja djece nije naknada troška prijevoza na posao i s posla iz članka 67. TKU-a, nego je to obavljanje posla vozača.

TUMAČENJE 169/2015

Prema članku 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada. Udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba, u slučaju iz stavka 4. ovoga članka kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 8. ovoga članka, kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom).
Dakle, budući da pješakom zonom imate manje do 2 km do kuće do posla nemate pravo na naknadu troška prijevoza.

TUMAČENJE 172/2015

S obzirom da prijevoz nije odgovarajući, radnica ima pravo na naknadu troška prijevoza u visini cijene vozne karte, vlaka i tramvaja.
Da li će se isplatiti protuvrijednost dnevnih karata ili mjesečnih karata, odlučuje poslodavac vodeći računa što je za njega povoljnije.

Tumačenje 191/2016 od 23. rujna 2016.

Zaposleni specijalizant koji odrađuje specijalizaciju izvan matične ustanove i prima naknadu za odvojeni život ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u mjestu u kojem obavlja specijalizaciju sukladno članku 67. TKU-a.

Tumačenje 195/2016 od 30. rujna 2016.

Službenici kojoj javni prijevoz nije organiziran naknada za troškove prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla isplaćuje se sukladno odredbi članka 67. stavka 6. TKU-a od mjesta rada do mjesta stanovanja koje se nalazi u Republici Mađarskoj.