Koji su postupci priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija (u svrhu poslovnog nastana u državi domaćinu)?

  1. AUTOMATSKI SUSTAV priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija:

a) na temelju koordinacije minimalnih uvjeta osposobljavanja za sedam profesija:

  • doktori/ce medicine,
  • medicinske sestre / medicinski tehničari za djelatnost opće zdravstvene njege,
  • doktori/ce dentalne medicine,
  • primalje,
  • magistri/e farmacije,
  • veterinari/ke,
  • arhitekti/ce

U ovih sedam profesija propisan je minimalni sadržaj obrazovanja te su svi obrazovni programi usklađeni u svim državama članicama Europske unije. To u praksi znači da osobe koje su stekle svoje stručne kvalifikacije u ovih sedam profesija, a u skladu s propisanim uvjetima, mogu brzo i jednostavno ostvariti svoje pravo na rad u državi domaćinu prolazeći jednostavan postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije.

 

      b) na temelju prethodnog stručnog iskustva:

Riječ je o automatskom priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija na temelju profesionalnog iskustva u određenim industrijskim, obrtničkim i trgovačkim djelatnostima, a pri čemu će država domaćin pod određenim uvjetima priznati prethodno bavljenje određenom djelatnošću u drugoj državi članici kao dovoljan dokaz znanja i sposobnosti.

 

       c) na temelju zajedničkih kompetencijskih standarda:

Odlukom Europske komisije, utvrđuju se profesije kojima je obrazovanje i osposobljavanje jednako u barem jednoj trećini država članica Europske unije, a cilj je stručnjacima u tim profesijama omogućiti brzo i automatsko priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

2.OPĆI SUSTAV priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija

Riječ je o potpunom postupku priznavanja kvalifikacija u kojem osoba mora dokazati da posjeduje odgovarajuće obrazovanje te dodatna znanja i vještine, radno iskustvo, a ponekad i dodatne uvjete pojedinih država, poput poznavanja jezika države domaćina za rad u pojedinim profesijama.

U ovome postupku priznavanja moguće je da država domaćin od kandidata zatraži i dodatno radno iskustvo (tzv. razdoblje prilagodbe, koje može potrajati i do tri godine) ili provjeru osposobljenosti za rad u profesiji – to su dopunske mjere kojima država domaćin, prije izdavanja odobrenja za rad na njihovom području, želi osigurati da je osoba zaista kvalificirana za rad u profesiji te da je stručno osposobljena pod jednakim (ili barem sličnim uvjetima) kao i građani njene zemlje.

Opći sustav priznavanja prolaze sve profesije koje nisu obuhvaćene automatskim sustavom te u slučajevima kada je riječ o profesijama koje su obuhvaćene automatskim sustavom, ali stručnjak ne ispunjava sve uvjete zbog posebnih i izvanrednih razloga.