Neplaćeni dopust i zasnivanje radnog odnosa

Stav ovoga tijela u odnosu na zasnivanje novog radnog odnosa s drugim poslodavcem za vrijeme dok mu prethodni radni odnos miruje i dalje ostaje nepromijenjen.

Navedeno se odnosi na situaciju kada radnik ima sklopljen ugovor o radu na puno radno vrijeme (40 sati tjedno) s jednim poslodavcem, te se koristi pravom na neplaćeni dopust, a želio bi sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem.

Uzimajući u obzir kako se za vrijeme korištenja prava na neplaćeni dopust, radni odnos ne prekida, već isti miruje, bez obzira na činjenicu da li će za razdoblje mirovanja radnog odnosa poslodavac izvršiti odjavu radnika s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

U tu svrhu navodimo i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz koje proizlazi da se „mirovanje radnog odnosa uračunava u neprekidno trajanje radnog odnosa“ (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1671/1999-2, od 10. svibnja 2001. godine).

Takav radnik mogao bi eventualno dodatno raditi, putem instituta dopunskog rada, na način da je omogućeno da radnik koji radi u punom radnom vremenu, odnosno koji u nepunom radnom vremenu kod dva ili više poslodavca radi s ukupnim radnim vremenom od četrdeset sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

S druge strane, za radnika koji ima sklopljena dva ugovora o radu kod različitih poslodavaca na nepuno radno vrijeme, ukoliko bi se kod jednog poslodavca koristio pravom na neplaćeni dopust, ne bi postojala zapreka da kod drugog poslodavca nastavi izvršavati sadržaj radnog odnosa, odnosno da mu radni odnos prestane na jedan od načina predviđenih člankom 112. Zakona o radu te da zasnuje drugi radni odnos.