Pojam sezonskog posla

Odredbom članka 94. Zakona o radu propisano je pravo radnika na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Iako Zakon o radu ne definira pojam sezonskih poslova, mišljenja smo da se pod sezonskim poslovima smatraju oni koji se, u pravilu u neposrednoj ili posrednoj vezi s godišnjim dobima, iz godine u godinu ponavljaju na način da je u određenim razdobljima obim poslova koje treba obaviti veći, a u drugim razdobljima manji ili čak nema potrebe za njihovim obavljanjem.

Dakle, radi se o poslovima u određenim djelatnostima kod kojih postoji različit intenzitet poslovnih aktivnosti, odnosno u određenim se razdobljima tijekom godine pojavljuje povećana potreba za zapošljavanjem radnika radi obavljanja određenih vrsta poslova.

Poslodavac je dužan radniku tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, osigurati dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Iznimno, takav odmor može trajati kraće, odnosno osam sati neprekidno, za punoljetne radnike koji rade na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana. U tom slučaju, korištenje zamjenskog odmora mora se omogućiti odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je dnevni odmor koristio u kraćem trajanju.