Prekovremeni rad

Odredbom članka 94. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 i 127/17) propisano je pravo radnika na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Mogućnost odobravanja slobodnog dana radniku umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad nije regulirano Zakonom o radu, već isto može biti predmet uređenja kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, kao što se na jedan od navedenih načina propisuje i visina povećanja plaće za otežane uvjete rada iz navedenog članka Zakona.

Zakonsko pravo radnika koji je radio prekovremeno isključivo je pravo na povećanu plaću. Stoga smo mišljenja da korištenje slobodnog dana umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad, pod uvjetom da je na prethodno opisani način uređena takva mogućnost, može doći u obzir isključivo ako na to pristane sam radnik.

U okviru uređenog instituta radnog vremena, zakonski nije uređen pojam „deponiranih“ sati. Prekovremeni rad je samo onaj rad kojeg je radnik, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, dužan odraditi na pisani zahtjev poslodavca. Iznimno, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku takav pisani zahtjev, usmeni zahtjev za prekovremenim radom, poslodavac je dužan potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.