Upućivanje u inozemstvo dulje od 30 dana

Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17) u članku 18. određuje osnovne sastavnice ugovora o radu radnika kojeg se privremeno upućuje na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju dužem od trideset dana. Tada pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora, osim podataka koje redovito moraju sadržavati ugovori o radu (članak 15. Zakona o radu), sadržavati i dodatne podatke o: trajanju rada u inozemstvu; rasporedu radnog vremena; neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće; novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća; drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu; uvjetima vraćanja u zemlju.

Međutim, osim trajanja rada u inozemstvu, za ostale navedene podatke može se u ugovoru, odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.