Zlonamjerni upis podataka o radniku u radnu knjižicu ili potvrdu o radnom odnosu

Povodom upita o mogućnosti i posljedicama zlonamjernog upisa podataka o radniku  u isprave kao što je radna knjižica ili Zakonom propisana potvrda o radnom odnosu, upućuje se sljedeći odgovor.

Prije svega naglašavamo da je od 1. srpnja 2013. godine, odnosno od dana donošenja novih provedbenih propisa koji uređuju elektronički zapis podataka iz područja radnih odnosa, radna knjižica zamijenjena elektroničkom ispravom, a njezin je sadržaj izrijekom određen i propisan odredbama Pravilnika o elektroničkom zapisu podataka iz područja radnih odnosa i vodi se u sustavu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Stoga, radna knjižica (u papirnatom obliku) više nije takva javna isprava u koju bi poslodavac bio Zakonom ovlašten upisivati podatke o radniku.

Važeći propisi točno određuju sadržaj podataka koji se o radniku vode u elektroničkom obliku, pa poslodavac nema mogućnosti proizvoljno upisivati druge podatke o radniku, pa tako niti one koji bi se primjerice, odnosili na postojanje međusobnih tražbina, povrede radnih obveza i sl.

Jednako tako, u dokumentu ili potvrdi koju poslodavac izdaje radniku nakon prestanka radnog odnosa, poslodavac ne smije zlonamjerno upisivati podatke koji bi radniku otežali novo zapošljavanje.

Člankom 130. Zakona o radu je propisano, da je poslodavac dužan u slučaju prestanka radnog odnosa, radniku na njegov zahtjev, izdati potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i o trajanju radnog odnosa, u roku od osam dana od dana podnesenog zahtjeva.

Pri tome je Zakonom izričito propisano, da poslodavac u toj potvrdi ne smije naznačiti ništa što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu, a kršenje te odredbe predstavlja jedan od najtežih prekršaja poslodavca propisanih člankom 229. Zakona o radu.