Dodaci na fiksni dio plaće i mogućnost korištenja „olakšice“

Ovim zakonom taksativno je nabrojano koja povećanja plaće se ne ubrajaju u iznos minimalne plaće. To su povećanja s osnove prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom, rada blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Također, skrećemo pažnju na odredbu Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 i 127/17) koji, kao opći propis kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi, odredbom članka 91. stavak 3. propisuje što se smatra plaćom, pa se tako pod istom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Slijedom navedenog, mišljenja smo da ugovorenu, utvrđenu ili propisanu  plaću, kao cjelinu predstavlja ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili posebnim propisom predviđeni zbroj fiksnog dijela (osnovne/minimalne) plaće i varijabilnog dijela (dodatnih davanja kao što su primjerice: uvećanja na ime prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom ili blagdanom, uvećanja za tzv. minuli rad, uvećanja na ime otežanih uvjeta rada, uvećanja za uspješnost na radu, stimulacije, dodatak za ostvareni učinak i slično).

Ujedno skrećemo pažnju kako je prethodni Zakon o izmjenama Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine, broj 130/17) prijelaznom odredbom članka 2. toga zakona bio regulirao status zatečenih radnika u vrijeme stupanja na snagu spomenutog zakona, dakle 01. siječnja 2018. godine. Prema toj odredbi umanjenje od 50% mogli su već od siječnja 2018. godine koristiti poslodavci za one radnike koji su u mjesecu prosincu 2017. godine imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće ili u iznosu minimalne plaće, a koji su i nastavno u 2018. godini imali takvu plaću, i to do trenutka ugovaranja, utvrđivanja ili propisivanja plaće koja je viša od iznosa minimalne plaće.

Prijelaznom odredbom članka 12. novoga Zakona o minimalnoj plaći koji je na snazi od 01. siječnja 2019. godine, uređeno je postupanje poslodavaca koji su do stupanja na snagu ovoga zakona, sukladno odredbi članka 2. stavka 4. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine, br. 39/13 i 130/17) umanjivali mjesečnu osnovicu za obračun doprinosa na osnovicu prema plaći. Dakle, iz spomenute odredbe jasno proizlazi da pravo na umanjenje od 50% tijekom 2019. godine imaju isključivo oni poslodavci koji su prethodno tijekom čitave 2018. godine već koristili ovu „olakšicu“, a ne i drugi poslodavci.

Dakle, da li se konkretni poslodavac ubraja u kategoriju poslodavaca na kojega će se moći primijeniti prijelazna odredba članka 12. novoga Zakona ovisi o činjenici da li je tijekom čitave 2018. godine (pa tako i u prosincu 2018. godine) imao zasnovan radni odnos s radnikom s kojim je ugovorio isplatu plaće u visini do propisane minimalne plaće te da li je za toga radnika ostvarivao pravo na umanjenje osnovice za obračun doprinosa na osnovicu za 50% temeljem visine plaće koja mu je bila ugovorena u prosincu 2017. godine.