Što je invalidnost?

Invalidnost postoji kada je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kod osiguranika, kada zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, postoji smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnosti ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane potpuni gubitak radne sposobnosti.

Postupak za ostvarivanje prava na temelju invalidnosti pokreće se u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite i njegovog mišljenja o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti osiguranika.

 

Što je profesionalna rehabilitacija?

Skup mjera i aktivnosti koje se provode radi osposobljavanja invalida rada za rad uz očuvanje njegove preostale radne sposobnosti.

Stječe se obvezno ako smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost nastane prije 55. godine života uz uvjet mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu (bez obzira na staž ako je uzrok ozljeda na radu/profesionalna bolest).

Naknada plaće ne može iznositi manje od najnižeg iznosa minimalne bruto plaće koja radniku pripada za rad u punom radnom vremenu (2.751,54 kn neto u 2018.)

Poslodavac je obvezan nakon upućivanja radnika na profesionalnu rehabilitaciju dostaviti prijavu o promjeni tijekom osiguranja.

 

Koji su uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a koji za prijevremenu starosnu mirovinu?

Zakonom o mirovinskom osiguranju, propisano je da pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 65 godina života (muškarac) i najmanje 15 godina mirovinskog staža. U tom smislu staž osiguranja se računa za razdoblje provedeno u zaposlenju s punim radnim vremenom prema propisima o radu, a iznimno i razdoblje u zaposlenju s nepunim radnim vremenom, smatra se razdobljem provedenim  u punom radnom vremenu.

Pravo na starosnu mirovinu zbog dugogodišnjeg osiguranja ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju. Od 1. siječnja 2027. dobna granica za ostvarenje prava na ovu mirovinu se povećava na 61. godinu života. Ova mirovina ostvaruje se bez uvećanja i bez umanjenja.

Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža (muškarac).

Za žene je izvršeno postupno povećanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu i povećanje mirovinskog staža za prijevremenu starosnu mirovinu.

Pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik (žena) kada navrši 15 godina mirovinskog staža i:

u godini godine života mjeseci
2019. 62 4
2020. 62 8
2021. 63 0
2022. 63 4
2023. 63 8
2024. 64 0
2025. 64 4
2026. 64 8
2027. 65 0

 

Od 1. siječnja 2027. godine izjednačeni su uvjeti za muškarce i žene, a od 1. siječnja 2028. postupno se podiže dobna granica za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, bez obzira na spol osiguranika:

min. 15 godina mirovinskog staža +
u godini godine života mjeseci
2028. 65 4
2029. 65 8
2030. 66 0
2031. 66 4
2032. 66 8
2033. i dalje 67 0

Ako se starosna mirovina stječe po prvi put, a osiguranik ima 35 godina mirovinskog staža, polazni faktor se kod izračuna mirovine povećava za 0,34% po mjesecu, za svaki mjesec ostvarivanja prava nakon navršene propisane dobi za stjecanje prava na starosnu mirovinu (tzv. bonifikacija).

Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe osiguranik (žena) kada navrši:

 

u godini godine života mjeseci godine staža mjeseci
2019. 57 4 32 4
2020. 57 8 32 8
2021. 58 0 33 0
2022. 58 4 33 4
2023. 58 8 33 8
2024. 59 0 34 0
2025. 59 4 34 4
2026. 59 8 34 8
2027. 60 0 35 0

Od 1. siječnja 2027. godine izjednačeni su uvjeti za muškarce i žene, a od 1. siječnja 2028. postupno se podiže dobna granica za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu, bez obzira na spol osiguranika:

min. 35 godina mirovinskog staža +
u godini godine života mjeseci
2028. 60 4
2029. 60 8
2030. 61 0
2031. 61 4
2032. 61 8
2033. i dalje 62 0

Primjenjuje se linearno umanjenje od 0,3% za svaki mjesec ranijeg umirovljenja, tj. 3,6% po godini do maksimalno 18% za najviše 5 godina ranijeg odlaska u mirovinu (tzv. penalizacija).

Tko ima pravo na dodani staž?

Pravo na dodani staž ima majka ili posvojiteljica koja ispunjava uvjete za mirovinu. Navršenom mirovinskom stažu dodaje se 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete (ne za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava, nego za određivanje visine mirovine). Time se mirovina povećava za oko 2%.

Iznimno pravo na dodani staž ostvaruje otac ili posvojitelj djeteta ako je koristio pretežni dio dodatnog rodiljnog dopusta (traje 70 dana nakon poroda do 6 mjeseci djetetova života, a mogu ga koristiti majka ili otac u cijelosti ili djelomično).

Za majku/posvojiteljicu obvezno osiguranu u I. i II. stupu, 6 mjeseci se dodaje na dio mirovine iz I. stupa ovisno o razdoblju (prije ili poslije uvođenja II. stupa) u kojem je navršen pretežiti staž.

Ako je roditelju oduzeta roditeljska skrb ne ostvaruje pravo na dodani staž.

 

Stranica 2 od 3123
Ovo djelo, čiji je autor Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 3.0.