Članak 21. Zakona o zaštiti na radu

Naziv organizacijske cjeline – službe za zaštitu na radu
Mišljenja smo da je „samostalna stručna služba za zaštitu na radu“ organizacijska cjelina koja sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu mora biti samostalna, unutar nje treba raditi dovoljan broj stručnjaka zaštite na radu te u organizacijskoj strukturi poslodavca mora biti navedeno da ta organizacijska cjelina obavlja zadaće službe za zaštitu na radu sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, tj. prati stanje zaštite na radu, pruža stručnu pomoć poslodavcu, provodi unutarnji nadzor zaštite na radu i dr., i objedinjava i usklađuje rada na poslovima provedbe zaštite na radu. Prema navedenom mišljenja smo da nije nužno da naziv organizacijske cjelina bude isključivo „Služba“ već naziv može biti i drugačiji, prilagođen nazivima organizacijskih cjelina poslodavca, međutim moraju biti ispunjeni navedeni uvjeti.

Zahtjev za oslobađanje od obveze ustroja službe za zaštitu na radu
O zahtjevu poslodavca odlučuje se na temelju važeće procjene opasnosti, tj. procjene koja je usklađena sa stvarnim stanjem kod poslodavca, kao i na temelju podataka dobivenih inspekcijskim nadzorom koji inspektor rada na zahtjev Ministarstva rada i mirovinskoga sustava obavlja kod poslodavca. Ako se na temelju dostavljenih i prikupljenih podataka ocijeni da ne postoje veće opasnosti i štetnosti po sigurnost i zdravlje radnika udovoljit će se zahtjevu poslodavca, tj. poslodavca će se osloboditi obveze ustroja službe za zaštitu na radu te će u tom slučaju poslodavac biti obvezan poslove zaštite na radu organizirati po odredbama članka 20. stavka 1. do 3. Zakona o zaštiti na radu.
Poslodavac koji zapošljava više od 250 radnika možete podnijeti zahtjev za oslobađanje od obveze ustroja službe za zaštitu na radu, ali napominjemo da se u slučaju takvog zahtjeva odlučivati na temelju stvarnog stanja kod poslodavca, a ne na temelju nekog pretpostavljenog budućeg stanja koje bi eventualno uključivalo manji broj zaposlenih radnika od trenutnog broja.

Ugovaranje pružanja usluga službe zaštite na radu s drugim poslodavcem
Svi poslodavci koji zapošljavaju preko 50 radnika, temeljem čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti na radu imaju mogućnost ugovaranja pružanja usluga službe zaštite na radu s drugim poslodavcem. Tu se isključivo misli na poslodavce koji rade na istoj lokaciji. Ni u kom slučaju se ne mogu ugovarati usluge službe s ovlaštenom tvrtkom za obavljanje poslova zaštite na radu. Naime, prije nego li je Hrvatski sabor 15. srpnja 2008. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (objavljen u NN, br. 86/08 od 23. Srpnja 2008.), na 34. sjednici Vlade RH je 2. srpnja 2008. razmatran službeni dokument “Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, s tekstom konačnog prijedloga Zakona”, na koji nije bilo primjedaba. Iz obrazloženja čl. 2. navedenog dokumenta kojim se mijenja odredba čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti na radu, koje obrazloženje ovdje u potpunosti citiramo, razvidno je da se izmijenjene odredbe čl. 20. st. 3. nikako ne odnose na ovlaštene pravne osobe za obavljanje poslova zaštite na radu.
Slijedi citat:
“Članak 2. – Dosadašnja formulacija članka kojom je bilo utvrđeno da će se smatrati da je poslodavac ispunio obvezu vezanu za zapošljavanje stručnjaka za zaštitu na radu, ako je provedbu osigurao na bilo koji drugi način tumačila se u praksi da te poslove može umjesto njega obavljati ovlaštena ustanova odnosno trgovačko društvo ovlaštena za poslove zaštite na radu, što nije bila svrha ovoga članka već da poslodavac na najprikladniji način osigura stalno djelovanje stručnjaka zaštite na radu kod poslodavca.”

Članak 24. Zakona o zaštiti na radu

Odgovornost poslodavca i uloga stručnjaka zaštite na radu
U dosadašnjoj primjeni Zakona bilo je nesvjesnih ili čak svjesnih lutanja, smatrajući stručnjaka za zaštitu na radu jednim od ovlaštenika poslodavca, odnosno osobom najodgovornijom za provedbu zaštite na radu. Međutim, imajući na umu zadaće stručnjaka za zaštitu na radu koje su taksativno navedene u prethodnom članku, jasno je da se radi o stručnim poslovima. Najvažnija zadaća stručnjaka za zaštitu na radu je pružanje stručne pomoći poslodavcu i njegovim ovlaštenicima, obavljanje unutarnjeg nadzora te praćenje stanja zaštite na radu kao i predlaganje mjera poslodavcu za poboljšanje stanja. Prema tome, težište njegovih zadaća je na savjetovanju kako da se provedu određene obveze s područja zaštite na radu, a ne na tome da sam osigura provedbu propisa iz područja zaštite na radu. Zaštita na radu je sastavni dio procesa rada te poslodavac kao i svaki od ovlaštenika na bilo kojoj razini rukovođenja ima obveze, ali i odgovornosti vezano za provedbu zaštite na radu. Stručnjak za zaštitu na radu stručno mu pomaže u ispunjavanju njegovih zakonskih obveza te nipošto ne može biti ovlaštenik poslodavca, a u skladu s tim niti može zakonski odgovarati, ni prekršajno niti kazneno, zbog toga što neke propisane mjere zaštite na radu nisu bile provedene. Njegova odgovornost postoji, ali na razini kvalitete posla kojeg obavlja.

Članak 26. Zakona o zaštiti na radu

Prema kojem propisu se provodi osposobljavanje poslodabava i njihovih ovlaštenika?
Osposobljavanja poslodavca/ovlaštenika poslodavaca iz područja zaštite na radu, provodi se na temelju Pravilnika o programu, sadržaju i načinu provjere znanja poslodavaca ili njihovih ovlaštenika iz područja zaštite na radu (NN, br. 69/05).

Članak 27. Zakona o zaštiti na radu

Osposobljavanje za rad na siguran način osoba na stručnom osposobljavanju
Ako je stručni ispit ili radno iskustvo, zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja, prema odredbi čl. 41., st. 1. Zakona o radu (N.N. 149/2009. i 061/2011.), poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Prema odredbi čl. 41., st. 3. Zakona o radu, na osobu koja se stručno osposobljava za rad primjenjuju se odredbe o radnim odnosima ovoga i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku ugovora o radu (ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano).
Prema navedenom, vezano za osposobljavanje za rad na siguran način, mišljenja smo
da je poslodavac za osobe koje se kod njega stručno osposobljavaju za rad dužan osposobiti za rad na siguran način.

Osposobljavanje za rad na siguran način novinara s sklopljenim “rpo” ugovorom
Mišljenja smo da u slučaju kada prema sklopljenim „rpo“ ugovorima (upisani u registar poreznih obveznika) autori, izvođači obavljaju poslove za naručitelja u vlastitim prostorijama, na vlastitim sredstvima rada, a u prostorije naručitelja dolaze po potrebi i pozivu naručitelja navedeni poslovi nemaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos i da se u ovom slučaju autori, izvođači smatraju drugim osobama na radu u smislu odredbi Zakona o zaštiti na radu (članak 5. stavak 2.) te ih poslodavac (naručitelj) nije obvezan osposobljavati za rad na siguran način.
Napominjemo da je pojam radnika u Zakonu o zaštiti na radu „širi“ nego pojam radnika u Zakonu o radu.
Pod pojmom radnika u Zakonu o zaštiti na radu podrazumijevaju se osobe iz članka 5. stavka 1. Zakona koje obavljaju poslove za poslodavca, tj. osobe na radu u koje spadaju radnici koji u radnom odnosu obavljaju poslove za poslodavca uključujući i ustupljene radnike prema posebnom propisu, osobe koje rad obavljaju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere, učenici i studenti kao i druge osobe koje rad obavljaju povremeno na temelju posebnog propisa (npr. osobe na stručnom osposobljavanju za rad) te također osobe koje obavljaju posao osobnim radom.
Mišljenju smo da u osobe koje obavljaju posao osobnim radom spadaju osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost (npr. „slobodni novinari“), ako iste obavljaju posao koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se u slučaju radnika prema Zakonu o radu zasniva radni odnos, i u tom slučaju poslodavac (naručitelj) je obvezan primjenjivati odredbe članka 27. Zakona o zaštiti na radu, tj. dužan je navedene osobe osposobiti za rad na siguran način odnosno ne smije im dozvoliti samostalno obavljanje poslova ako prethodno nisu osposobljeni ili dok još nisu osposobljeni za rad na siguran način mora im osigurati rad pod nadzorom koji ne može trajati duže od 30 dana.

Osposobljavanje pomoraca za rad na siguran način
Sukladno odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, prava, obveze i odgovornosti u svezi zaštite na radu uređuju se na izravan i neizravan način i propisima radnog zakonodavstva, mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zašite, tehničkim i drugim propisima kojima se štiti sigurnost i zdravlje osoba na radu i drugih osoba te kolektivnim ugovorima.
Prema navedenom, mišljenja smo da se sigurnost i zdravlje pomoraca štiti primjenom odredbi Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj, 181/2004, 076/2007, 146/2008 i 061/2011), čijim odredbama je također uređeno i osposobljavanje pomoraca te smo mišljenja da pomorce nije dodatno potrebno osposobljavati za rad na siguran način sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.
Napominjemo da inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba Pomorskog zakonika i propisa u području sigurnosti plovidbe i zaštite pomorskog okoliša donesenih na temelju njega obavljaju inspektori sigurnosti plovidbe.

Priznavanju potvrda o osposobljavanju izdanih u Republici Sloveniji
Sukladno odredbama članka 27. i članka 28. Zakona o zaštiti na radu, svi radnici moraju biti osposobljeni za rad na siguran način te se ocjena praktične osposobljenosti za rad na siguran način provodi na mjestu rada kod poslodavca, a Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način na pojedinom mjestu rada sastavljaju i potpisuju neposredni ovlaštenik osposobljavanog radnika, radnik i stručnjak zaštite na radu zadužen za osposobljavanje. Ovlaštenje za osposobljavanje radnika za rad na siguran način izdaje, na temelju zahtjeva, ministarstvo nadležno za rad, pravnoj osobi ovlaštenoj za obavljanje poslova zaštite na radu ako ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o uvjetima pod kojima pravne osobe mogu obavljati poslove zaštite na radu („Narodne novine“ broj, 114/02 i 126/03) ili poslodavcu ako ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o uvjetima za osposobljavanje radnika za rad na siguran način („Narodne novine“ broj, 114/02 i 126/03).
Prema navedenom, potvrde (dokumentacija) o osposobljavanju izdane u Republici Sloveniji ne mogu se priznati kao osposobljavanje za rad na siguran način.

Tko je obvezan osposobljavati ustupljene radnike za rad na siguran način?
Prema odredbama čl. 30. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 149/09 i 61/11), korisnik se smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredaba, između ostalih, i Zakona o zaštiti na radu.To znači da korisnici, tj. Poslodavci kojima je sporazumom o ustupanju radnika ustupljen određeni broj radnika, imaju sve obveze, prava i odgovornosti prema tim radnicima prema odredbama predmetnog Zakona o zaštiti na radu. Prema tome registrirana agencija za privremeno zapošljavanje, nije u obvezi osposobljavanja radnika za rad na siguran način, već to mora obavljati korisnik.

Da li je poslodavac obvezan radnike s radnim iskustvom osposobljavati za rad na siguran način?
Poslodavac mora sve radnike osposobiti za rad na siguran način za poslove koje obavljaju, bez obzira da li radnici već imaju radno iskustvo na određenim poslovima (npr. radno iskustvo stečeno kod drugog poslodavca), tj. odredbama Zakona o zaštiti na radu, poslodavcu nije dana mogućnost da radnika s radnim iskustvom raspoređuje na samostalno obavljanje određenih poslova, ako za iste nije osposobljen za rad na siguran način.

Stranica 3 od 1112345...10...Zadnja »
Ovo djelo, čiji je autor Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 3.0.